IPA kluba Dubrovnik organizirao je izlet u Albaniju od 7. do 9. svibnja 2010. godine za članove kluba, njihove obitelji i prijatelje. Izlet je organiziran u suradnji s turističkom agencijom „Orlando travel“ d.o.o. iz Dubrovnika.
Dana 7. svibnja 2010. godine u 07,00 sati krenuli smo na put autobusom, preko Crne Gore gdje smo poviše mjesta Bar ukrcali vodiča Nuzija koji nam je bio na usluzi cijelim putem do povratka iz Albanije. Na granični prijelaz između Crne Gore i Albanije došli smo oko 11,00 sati i iznenadili se izgledom graničnog prijelaza. Napravili su novu modernu zgradu sa svim potrebnim sadržajima i naše predrasude su odmah pale u vodu, ali poviše prijelaza se nalazi napušteni bunker kao podsjetnik na „onu staru“ Albaniju.
Nakon kraće vožnje stigli smo do željezno-drvenog mosta preko rijeke Bojane koji je jedina veza s ostatkom Albanije. Most je jednotračan popločan drvenim gredama iz doba Envera Hoxhe i promet se odvija bez semafora po zakonu „bržeg i jačeg“. Našim dolaskom na most iza kamiona, naš vodič Nuzi je upozorio vozača da se ne smijemo voziti odmah iza kamiona iz sigurnosnih razloga da most ne popusti. Naša grupa je imala sreće jer smo prelazili most s autobusom, dok su druge grupe morale ići pješice za autobusom.
Ulaskom u grad Skadar našli smo se u kaosu od prometa, bez signalizacije, pravila vožnje, smjera vožnje, pravila za pješake... što nas je pratilo kroz cijelu Albaniju. U Skadru smo posjetili najveću katoličku katedralu u Albaniji, koja je bila za vrijeme Envera Hoxhe pretvorena u sportsku dvoranu, a 1991. godine je obnovljena i vraćena u prvobitni izgled. Pokušali smo ući u džamiju „Ebu-Bekr“, ali je bila molitva u tijeku i nismo uspjeli, te smo vrijeme do ručka ispunili šetnjom po starom dijelu Skadra, na kavi i upoznavanju sa njihovom valutom Lek. U restoranu „Albanska kuća“ u Skadaru bio je organiziran tradicionalan albanski ručak.
Nakon ručka put smo nastavili prema Tirani, gdje se pred ulaz u Tiranu radi autocesta. Ulaskom u Tiranu, glavni grad Albanije, iznenađeni smo kaosom u gradnji. Mogu se vidjeti stare gotovo raspadajuće zgrade i do njih ogromni novi neboderi modernog dizajna, svih boja.
Smjestili smo se u hotelu „White Dream“ na brežuljku poviše centra preko puta Policijske akademije. Nakon kraćeg zadržavanja u hotelu krenuli smo u samostalan obilazak Tirane. Tirana je već toliko razvijena da nismo imali osjećaj da smo u Albaniji. Večerali smo u ribljem restoranu „Rozafa“ gdje smo se iznenadili dobrom hranom, uslugom i jako povoljnim cijenama. Nakon večere nekolicina nas se uputila pješke do hotela nekih 3 km. Putem smo sreli policajce, kojih inače ima jako puno na svakom kružnom toku, semaforima, uličicama ..., i stupili u kontakt na engleskom jeziku, te su nas uputili pravim smjerom do hotela. Moramo naglasiti da je sigurnosti turista i građana na visokoj razini, niti u jednom trenutku nismo se osjetili ugroženo tako da naša šetnja prema hotelu je bila prava relaksacija nakon obilne večere.
Drugi dan 8. svibnja 2010. godine uputili smo se na izlet u grad/luku Drač, gdje smo razgledali rimski amfiteatar koji je nažalost djelomično otkopan jer su preko njega izgrađene kuće, a po tzv. borilištu, šeću kokoši. Nakon razgledavanja amfiteatra imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za posjetu poznatoj plaži, ako za koju godinu ostane što od nje zbog izgradnje hotela. Na plaži se nalazi nasukani brod kojega nisu odsukavali, već su ga iskoristili i u produžetku nadogradili betonski lukobran, a sada je brod preuređen u restoran. Plaža je pješčana i duga nekoliko kilometara, lijepog izgleda, ali pored luke. U Draču smo se upoznali s kolegama policajcima s kojim smo se sporazumijevali na engleskom jeziku, a bili su srdačni i otvoreni za razgovor, te se rado slikali se s nama.
Na povratku smo se zaustavili u ogromnom novom „City Park“ shopping centru sa 170 prodavaonica nekih 8 kilometara od Tirane. U prizemlju centra se nalazi supermarket „Mercator“, a i ostala ponuda je visoke kvalitete. Po povratku u Tirana, navečer smo izašli u poznati dio Tirane zvani „Block“, koji je u vrijeme Envera Hoxhe bio zatvoren za pučanstvo, a gdje su bile rezidencije vladajućih. To je neka druga Tirana, muzika na svakom koraku, restorani, noćni klubovi i diskoteke.
U nedjelju 9. svibnja 2010. godine iz Tirane smo se uputili u mjesto Kruje gdje smo posjetili muzej Gjergj Kastrioti Skenderbega kojega je projektirala kći Envera Hoxhe. S tvrđave muzeja koja se nalazi brdu vidi se Tirana, Drač i Ulcinj. Nakon posjeta muzeju i starom pazaru uputili smo se na granični prijelaz preko čuvenog željezno-drvenog mosta.
Po prelasku granice uputili smo se u Ulcinj u Crnoj Gori, gdje smo se oprostili od našeg vodiča Nuzija, malo odmorili i nastavili putovanje prema Dubrovniku, gdje smo došli oko 22,00 sati.
Albanija je zemlja velikih suprotnosti, gdje je prisutan veliki kaos u prometu u kojem se oni savršeno snalaze. Gradovi se neplanski grade zgrade niču jedna pored druge, vidljivo je još veliko siromaštvo kod većine stanovništva, pogotovo onih dijelova zemlje koja nije u doticaju sa turizmom. Za vrijeme našeg putovanja nismo doživjeli niti jednu neugodnost, ljudi su veoma srdačni i ljubazni, cijene su prihvatljive i kolegama policajcima je drago bilo što smo stupili u kontakt s njima, te su se zainteresirali za našu zemlju i izrazili simpatije prema IPA organizaciji.
Napisao: Srđan Kakarigji
Obrada: Vlaho Lujo
Dubrovnik, 24.05.2010. g.
